Imam toliko toga u sebi što želim da kažem. Svet u mojoj glavi je veoma bujan ali i nekonkretan, a kada pokušam da ga uramim rečima on izgubi sve što ga je činilo posebnim. Ograđen i ograničen je rečenicama. Svi osećaji, nijanse koje nisu ni predstavljene bojama, postanu samo obične reči. To mi ga uništi. Čini se kao da moje ideje uvenu kada me napuste.
Zato čuvam stvari za sebe. Zalivam baštu misli i ideja čuvajući plodove samo za sebe. Retki su ljudi koji će moći da dopune i spoje fragmente koje ja izgovaram, da me razumeju.
"Heaven be praised for solitude that has removed the pressure of the eye, the solicitation of the body, and all need of lies and phrases." Još uvek se ponekad tako osećam, ali udarilo me je o glavu i shvatila sam koliko zapravo želim da se izražavam i povezujem sa drugima. (Jer šerovanje je kerovanje)
"Mi smo naše duhove spojili" "Predivni duh koji je oko tebe se spaja sa mojim kada god se sretnemo." U Anne of Green Gables bi se za to reklo kindred spirits. Mislim da taj naziv pristaje i nama. Na to sam pomislila kad sam pročitala ovo (nakon što sam prestala da plačem jer mi je baš prelepo bilo i crzež i pismo i sve).
Želim mnogo više da stvaram, sve da pravim. Jer šta radim u životu ako nema nečega stvarnog, stvorenog u njemu? Da pišem, crtam, pravim male crafts samo za zabavu. Da učim više kako bih mogla sa drugima da pravim razgovore i jače odnose. I da u svakodnevnici ulažem trud u male stvari i time gradim dane. "Tuesday follows monday. Wednesday Tuesday." "Life is pleasant. Life is good. The mere process of life is satisfactory."
"Zato volela bih da se nikada ne promeniš. Nego da neguješ svoj duh, da ga ispituješ, da ga voliš i da ne zaboraviš da nikada nisi sam."
Featuring quotes iz The Waves Virdžinije Vulf (i iz tvog pisma). Ja inače ne čitam poeziju na koju ova knjiga veoma podseća jer je mnogo delova veoma apstraktno i moraš da budeš u tom vajbu i da razmišljaš da bi ti doprlo u mozak. Jesam se osećala malo glupo kad 60% teksta ne konktam šta oni pričaju ali i ona sama je negde napisala da joj nije uvek najbitnije samo značenje reči već i osećaj i ritam koji stvaraju. Mogla bih dosta još da pišem o ovome pak međutim ne umem hihi Samo ću reći da dugo nisam kontala ali mi se sleglo i sad mi se baš dopada iako nije uvek bilo lako čitati je (posebno ne na plaži kad je baš taman da dremnem malo). Nije toliko beach read ali spomenula sam već da je taj ritam važan i dosta poredi stvari i koristi se jelte talasima pa mi se svidelo da ih čujem i vidim u pozadini dok čitam.